2
poglavlje
Iz povijesti bežičnih komunikacija
Nakon što je Škot
Kako su brzojav i telefon krajem 19. i početkom 20. stoljeća već bili široko rasprostranjeni i ukorijenjeni, pojavilo se pitanje je li moguće kombinirati nove spoznaje o elektromagnetskim valovima s tim, već dobro poznatim, komunikacijskim napravama. Ne čudi stoga što je razvoj radija kao tehnologije krenuo kroz pokušaje da se konstruira bežični brzojav - radiobrzojav.
Vrlo brzo, međutim, pojavljuje se težnja da se s pomoću radio-valova, osim brzojavnih signala, prenosi i ljudski glas, pa se skromnim iskoracima pojavljuje nova razvojna grana telekomunikacija pod imenom radiotelefonija koja nastoji kombinirati najbolje odlike dvaju iznimno korisnih izuma: već dokazanog telefona i tehnologije u povojima - radija.
Tako u prosincu 1900. godine Kanađanin Reginald Aubrey Fessenden prvi put u povijesti uspijeva prenijeti govor s pomoću radio valova na udaljenost od 1,6 km.
1900.
Halo, test, jedan, dva, tri četiri. Sniježi li kod vas? Ako da, brzojavite mi’’
Prvi put u povijesti uspio prenijeti govor s pomoću radio valova.
Temelji bežičnog radio - prijenosa
U pokušajima i uspjesima bežičnog prijenosa sudjelovao je čitav niz znanstvenika i izumitelja među kojima su A.S.Popov, Oliver Lodge, te Guglielmo Marconi, koji je uspješno poslao prvi transatlanski radijski signal 1901. godine. Iako su zasluge za izum radija povijesno pripale Guglielmu Marconiju , neizmjerno velik doprinos u razvoju bežičnog prijenosa dao je naš Nikola Tesla. U razgovoru za New York Times 1909. godine dao je svoju viziju komunikacijskih uređaja kojima će se ljudi služiti u budućnosti.
1909.
Moći će slušati ili slati govor, pa i glazbu u najudaljenije krajeve svijeta. Bit će potrebno nositi instrument pristupačne cijene, koji će svome nositelju omogućiti da čuje bilo gdje na moru ili kopnu na udaljenosti od nekoliko tisuća milja.
Izumitelj
Počeci Hrvatskoga radija
Za ostvarenje tog predviđanja ipak je bilo potrebno određeno vrijeme i šire prihvaćanje radija koje je započelo 1920-ih. Niti Hrvatska nije zaostajala, pa je tako bila među prvim zemljama u srednjoj i istočnoj Europi s utemeljenom radiopostajom 15. svibnja 1926. godine.
1926.
U početku - autotelefon
Američki telekomunikacijski operator AT&T prvi je ponudio uslugu komercijalne radiotelefonije 1946. godine u gradu St. Louisu u Missouriju. Telefoni su bili ugrađeni u automobile, pri čemu je oprema za bežičnu komunikaciju zauzimala veći dio prtljažnika.
1973.
Joel, ovdje Marty. Zovem te s mobitela, pravog pokretnog, mobilnog telefona.
3. travnja 1973.
Prvi poziv s pomoću prototipa Motorole
Zaposlenik Motorole Martin Cooper uputio je 3. travnja 1973. godine telefonski poziv s ručnog mobilnog uređaja svom konkurentu iz AT&T-ja Joelu Engelu pomoću prototipa Motorole Dyna TAC koja je težila oko 1 kg. Taj poziv simbolički je označio osvit nove ere mobilne telefonije, a prvi komercijalno dostupan Motorolin uređaj iz porodice DynaTAC 8000x predstavljen je 1983. godine.
Značajniji razvoj
- cellphone
* Naziv cell(ular) phone (ćelijski telefon), koji je uobičajen za mobitel u zemljama anglosaksonskog govornog područja, svoje ime duguje temeljnom principu na kojem počiva arhitektura sustava mobilne telefonije, a to je ćelijski princip organizacije mobilne mreže.
Kako funkcionira ćelijska radio-mreža?
U ćelijskoj radio-mreži je ukupno geografsko područje pokrivanja radio-signalom podijeljeno u manje prostorne cjeline – ćelije od kojih svaka ima baznu postaju koja odašilje i prima signale (u okolišu prepoznatljiva po antenskom stupu). Baznim postajama dodijeljena je različita grupa frekvencija kako ne bi dolazilo do međusobne interferencije signala. Kada korisnik s mobilnim uređajem prelazi u prostor susjedne ćelije dok je u tijeku razgovor automatski dolazi do prebacivanja poziva na novi kanal koji odašilje bazna postaja ćelije u koju je ušao. Pritom je imperativ telekom operatora ostvariti kvalitetnu i sigurnosno pouzdanu komunikaciju.
Prve ćelijske mreže
Ideja ponovne upotrebe frekvencija uz pomoć ćelijske strukture je osmišljena u SAD-u (“Bell Laboratories”) 1947. godine. Prvu pokusnu javnu analognu ćelijsku mrežu mobilne telefonije AMPS predstavila je kompanija AT&T u Chicagu 1978. godine. Usprkos američkim uspjesima na tom području, ostatak svijeta nije zaostajao, pa je u prosincu 1979. u Tokiju uključena prva komercijalna ćelijska mreža na svijetu. U to vrijeme je diljem svijeta nastao niz različitih, međusobno nekompatibilnih, analognih mobilnih mreža koje se danas nazivaju prvom generacijom (1G). Najuspješnija europska analogna mreža bila je NMT (Nordic Mobile Telephone), koju su uspostavile skandinavske zemlje za međusobnu komunikaciju 1981. godine. Najveći nedostatak analognih mreža - nemogućnost internacionalnog roaminga -otklonjen je pojavom GSM tehnologije druge generacije, koja je donijela perspektivu globalne povezanosti.
generacije mobilnih telefona
Na području mobilnih komunikacija uobičajen je naziv "generacija" za pojedine etape u razvoju pokretnih mreža. Svaku generaciju karakterizira različit stupanj napretka u glasovnom i podatkovnom prometu, koji se manifestira kroz sve veći broj funkcionalnosti i sve veće brzine prijenosa.
1979
3 Poglavlje
Evolucija mobilnih uređaja